Prevođenje sa bosanskog na srpski jezik na prvi pogled može izgledati kao jednostavan zadatak, s obzirom na to da govornici ova dva jezika imaju potpunu međusobnu razumljivost. Oba jezika pripadaju grupi južnoslovenskih jezika i dijele zajedničku štokavsku osnovicu. Međutim, za profesionalne prevodioce, lokalizacijske stručnjake i kreatore sadržaja, prevođenje između bosanskog i srpskog predstavlja specifičan izazov. Riječ je o prevođenju između dva zasebna standardna jezika, pri čemu svaki ima svoja stroga pravopisna, gramatička, leksička i stilska pravila. Nepoznavanje ovih nijansi može dovesti do grešaka koje narušavaju profesionalnost teksta i čine ga neprirodnim za ciljnu publiku u Srbiji. Ovaj vodič detaljno analizira ključne oblasti na koje prevodioci moraju obratiti pažnju kako bi osigurali maksimalnu tačnost i prirodnost prevoda.
1. Ekavica i ijekavica – Najuočljivija fonološka razlika
Najveća i najprepoznatljivija razlika između bosanskog i srpskog jezika leži u refleksu starog slovenskog glasa jat. Dok je bosanski jezik dosljedno ijekavski (npr. dijete, vrijeme, mlijeko, riječ), standardni srpski jezik u Srbiji zvanično koristi ekavski izgovor (npr. dete, vreme, mleko, reč). Važno je napomenuti da srpski jezik priznaje i ijekavski izgovor (koji se koristi u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori), ali kada se prevodi za tržište Srbije ili za institucije koje zahtijevaju zvanični standardni srpski jezik, ekavizacija je obavezna.
Prevođenje stoga zahtijeva sistematsku promjenu ijekavskih oblika u ekavske. Prevodioci moraju biti izuzetno oprezni kod riječi u kojima jat ne prelazi jednostavno u "e" ili "je/ije", kao i kod specifičnih oblika gdje pravila ekavizacije imaju izuzetke, kako bi izbjegli hiperkorektnost (npr. riječ dilema ostaje dilema, a ne delema, dok se projekat piše sa 'a' u srpskom, za razliku od bosanskog projekt).
2. Ortografske i morfološke specifičnosti
Pravopisne razlike između ova dva jezika su suptilne, ali ključne za tačnost prevoda. Jedna od najvažnijih razlika odnosi se na pisanje futura prvog (budućeg vremena):
- Bosanski jezik: Kada se pomoćni glagol (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) nalazi iza infinitiva koji završava na -ti, oni se pišu odvojeno, a infinitiv gubi krajnje i (npr. radit ću, pisat ću, vidjet ćemo).
- Srpski jezik: U istoj sintaktičkoj poziciji, infinitivna osnova i pomoćni glagol se spajaju u jednu riječ (npr. radiću, pisaću, videćemo). Ako glagol u infinitivu završava na -ći, u oba jezika se piše rastavljeno (npr. ići ću, reći ćeš).
Također, bosanski jezik zadržava suglasnik h u mnogim riječima u kojima ga srpski jezik gubi ili zamjenjuje drugim suglasnicima. Primjeri uključuju:
- Bosanski: lahko, mehko, mahrama, duhan, historija, uho.
- Srpski: lako, meko, marama, duvan, istorija, uvo (iako je uho također dopušteno u srpskom, uvo se češće koristi u svakodnevnom standardu).
3. Leksika i terminološke razlike
Iako je ogroman dio vokabulara zajednički, postoje određene leksičke razlike koje prevodilac mora primijeniti kako bi tekst zvučao prirodno na srpskom jeziku. Ove razlike su posebno izražene u administrativnom, pravnom i tehničkom jeziku. Pogledajmo neke od najčešćih primjera:
| Bosanski standard | Srpski standard |
|---|---|
| općina | opština |
| sretan | srećan |
| uopće | uopšte |
| spriječiti | sprečiti |
| nauka | nauka (ali se u srpskom češće koristi i naučni umjesto naukovni) |
| tinejdžer | tinejdžer (ili adolescent) |
| tokom | tokom (oba jezika koriste, ali u srpskom je čest i izraz tokom vremena ili u toku) |
| identificirati | identifikovati |
| organizirati | organizovati |
| finansirati | finansirati (oba jezika koriste, ali srpski preferira finansije) |
Kao što se vidi iz tabele, bosanski jezik češće koristi sufiks -irati za glagole stranog porijekla (internacionalizme), dok srpski jezik u tim slučajevima preferira sufiks -ovati ili -isati (npr. bosanski analizirati naspram srpskog analizovati ili analisati, mada je analizirati također prisutno u oba jezika).
4. Sintaktičke strukture: Upotreba konstrukcije "da + prezent"
U pogledu sintakse, jedna od najznačajnijih razlika jeste učestalost upotrebe konstrukcije da + prezent naspram infinitiva. Srpski jezik ima izrazitu sklonost ka upotrebi konstrukcije da + prezent kako bi izrazio namjeru, dopunu ili modalnost:
- Srpski stil: Želim da radim, moram da idem, pokušaću da završim.
- Bosanski stil: Iako su konstrukcije sa da potpuno ispravne i u bosanskom jeziku, bosanski standard češće i radije koristi čist infinitiv (npr. želim raditi, moram ići, pokušat ću završiti).
Prilikom prevođenja na srpski, prilagođavanje rečeničnih konstrukcija u korist da + prezent doprinosi tome da tekst zvuči prirodnije i tečnije izvornom govorniku srpskog jezika.
5. Pismo – Izbor između latinice i ćirilice
U Bosni i Hercegovini se dominantno koristi latinica, dok su ustavno i bosanski i srpski jezik ravnopravni u upotrebi oba pisma. Međutim, u Republici Srbiji, iako se u svakodnevnom životu i medijima ravnopravno koriste oba pisma, ćirilica je ustavno definisana kao službeno pismo u državnoj upravi, školstvu i javnim ustanovama. Prilikom prevođenja službenih dokumenata, pravnih akata, lokalizacije softvera za državne organe ili prevođenja obrazovnog materijala za tržište Srbije, neophodno je tekst isporučiti na ćirilici. Prevodilac mora osigurati preciznu transliteraciju, pazeći na to da se specifični latinični digrafi (poput dž, lj, nj) pravilno prenesu u jedinstvene ćirilične znakove (џ, љ, њ).
6. Praktični savjeti za profesionalne prevodioce
Kako biste osigurali visok kvalitet i profesionalnost prevoda sa bosanskog na srpski, pridržavajte se sljedećih koraka:
- Definišite ciljnu publiku: Provjerite da li je za potrebe projekta potreban ekavski standard (za Srbiju) ili ijekavski standard srpskog jezika (koji se koristi u Bosni i Hercegovini).
- Konzistentno primjenjujte pravopisna pravila: Odlučite se za ekavicu na samom početku i dosljedno je sprovodite kroz cijeli tekst. Koristite napredne alate za pretragu kako biste osigurali da nijedan ijekavski oblik nije promakao.
- Prilagodite glagolske sufikse: Obratite pažnju na internacionalizme i prilagodite sufikse -irati u -ovati/-isati gdje god je to prirodnije za srpski jezik.
- Lektura od strane izvornog govornika: Bez obzira na bliskost jezika, finalna lektura koju radi izvorni govornik iz Srbije ključna je za eliminaciju suptilnih jezičkih kalkova koji mogu otkriti da je tekst preveden.